Ideju za ocjenjivanje rock-albuma imam već dugo i u više sam navrata počinjao s tim, ali se akcija uvijek nakon nekog vremena završavala. Razlog tome je najčešće bila nemogućnost ravnomjerne raspodjele ocjena, pošto je prosjek ocjena kod mene gotovo uvijek bio izuzetno visok i samim tim bi se cijeli raspon ocjena sveo samo na mali dio mogućeg raspona. Osim toga, i moj se je ukus s vremenom mijenjao, pa su mi se prijašnje ocjene često činile pogrešnima, a pogotovo je to dolazilo do izražaja kod uspoređivanja ocjena različitih albuma.
Bilo je i drugih poteškoća. Kod nekih albuma, u kojima bi se našlo nekoliko kratkih stvari povezanih u jednu cjelinu, bilo je teško dati tim pjesmama jednaku težinu kao i "normalnim" pjesmama, a ipak ih se ne može izbaciti iz ocjenjivanja. Isto tako, kod nekih drugih albuma su pjesme toliko duge i složene, da ih je teško ocjeniti svaku za sebe, a pogotovo iz tih pojedinačnih ocjena izračunati / naći ocjenu samoga albuma (dobar primjer je "Wish You Were Here" Pink Floyda, koji se sastoji od samo 5 pjesama, ali traje gotovo 45 minuta).
Zbog svega ovoga sam se odlučio na jedan novi pristup. Za svaki interval muzike (kod mene je to 10 s.) dajem jednu ocjenu (ocjene su od 0 do 10 na pola boda razmaka), ocjene pojedinih pjesama su prosjek tih pojedinačnih ocjena pjesama, a ocjena albuma je prosjek svih pojedinačnih ocjena (intervala, ne pjesama). Samim tim duže pjesme imaju veću težinu od onih kraćih, što možda nije savršeno, ali je barem riješen problem kratkih i dugih pjesama. Po mom mišljenju, prilično dobro rješenje.
Još jedna od prednosti ovog načina ocjenjivanja je činjenica da u tome da samo ocjenjivanje traje koliko i slušanje albuma, pošto slušatelj uvijek odlučuje o upravo odslušanom, a to u pravilu nije problematično. Problematičnije mi se čini za pjesmu od nekoliko minuta, nakon što sam je odslušao, naći objektivnu jednu jedinu ocjenu. Kod ovog novog načina ocjenjivanja, ukupni utisak je prosjek svih svježih utisaka. To, zbog velike količine podataka, donosi nešto problema kod obrade, ali taj nedostatak je minimalan.
Ocjenjivanje pjesme / albuma u dijelovima/intervalima ima još nekoliko prednosti. Jedna od njih je činjenica da i unutar pojedinih pjesama postoji diferencijacija, što kod interpretacije ocjena daje nove mogućnosti (o mogućnostima grafičkog prikazivanja kod usporedbe ocjena za različite slušatelje, različite pjesme, albume itd. da i ne govorimo). Tako je moguće istaći pojedine dijelove pjesme kao dobre ili loše, a moguće je uspoređivati ocjene različitih slušatelja i otkrivati razlike u ukusima usporedbom ocjena pojedinih dijelova pjesme.
Isto tako, postojanje velikog broja ocjena omogućava i normiranje ocjena pojedinih slušatelja. Različiti slušatelji imaju različite ukuse, ali i različite kriterije kod davanja ocjena. Zbog toga dolazimo u situaciju da apsolutna ocjena, koju je jedan slušatelj dao, ne mora imati i apsolutnu vrijednost pri poređenju s ocjenama drugih slušatelja. Ukoliko, npr. netko ima običaj dijeliti ocjene kao u školi, njemu bi nešto prolazno bila već ocjena 3 ili 4 (od 10). Drugi kriterij bi mogao biti u tome da se polovica uzme kao granica - sve ono ispod 5 nema prolaznu ocjenu, sve ono iznad 5 je prolazna ocjena. Posljedica toga je, recimo, činjenica da po apsolutnom iznosu niža ocjena jednog slušatelja može u stvarnosti biti veća ocjena od jedne nominalno niže ocjene jednog drugog slušatelja.
Osim ova dva, postoji, naravno, još puno drugih mogućih kriterija po kojima se mogu davati ocjene, a zadatak obrade tih podataka bi bio da sve te pojedinačne ocjene pojedinačnih slušatelja svesti na jedno zajedničko mjerilo. Kao prvo, pravilo je da kod jednog slušatelja sistem ocjena konzistentan - 10 je kod njega uvijek bolja ocjena negoli 8. Ukoliko pođemo od te činjenice, zadatak normiranja ocjena je u tome da se u skupu svih ocjena jednog slušatelja svakoj apsolutnoj ocjeni pridruži njena normirana vrijednost.
Normirana vrijednost je takva vrijednost, koja u svome prosjeku leži točno u sredini. Ukoliko su moguće ocjene od 0 do 10, onda bi prosjek svih normiranih vrijednost morao biti 5. Još jedan dodatni uslov bi bio da se pojedine normirane ocjene pojavljuju s točno određenom vjerojatnošću. Moguće su različite ciljne raspodjele, a meni se čini najlogičnija ona po kojoj je vjerojatnost najveća u sredini, a potom odande linearno opada prema minimumu i maksimumu, gdje pada na 0.
Nema komentara:
Objavi komentar